Puzajući ružmarin – Rosmarinus prostrata, je biljka koja je kod nas stekla popularnost u zadnjih 7 – 8 godina. Često se danas koristi u hortikulturi i sadi u mnogim privatnim vrtovima i parkovima gradova uz obalu. Rasadnik Vrt-Express također ga ima u svojoj proizvodnji.
Kad govorimo o orezivanju puzajućeg ružmarina treba reći da se to radi rijetko, tek kad je biljka prerasla neke zadane okvire vrtne gredice ili se previše proširila na pješačku stazu. Često se i pusti da pokoja grana raste malo po stazi tako da kad se pješak okrzne o granu, dodatno se ispusti u zrak aroma samog ružmarina i time pojačava mediteranski ugođaj.
Ono što treba ovdje istaknuti je da je ovaj ružmarin znatno osjetljiviji na hladnoću od običnog, a kako ružmarin općenito ne voli visoku vlagu zraka, a zbog toga što puzajući raste po i pri zemlji, zna oboljeti od plamenjače, Phytophtora infestans.
Često se ti znakovi vide u proljeće nakon jakih kiša i nagle pojave sunca, u vidu sušenja biljke od vrhova prema sredini. Ljudi misle da je biljka žedna pa dodatnim zaljevanjima još više pospješuju razvoj bolesti. Zaražena biljka ima i zaražen korijen, koji odumire, nestaju korijenove dlačice, a provodni kanali su crni. Teško je sa sigurnošću predvidjeti razvoj takve bolesti, ali možda nije loše u jesen preventivno tretirati biljku sistemičnim fungicidom, pri tom pazite na karencu, ako mislite upotrebljavati lišće ružmarina za kuhanje. To se rijetko dešava kod biljaka koje se sade na otvorenom, ali ako je mjesto sadnje zaklonjeno od vjetra i vlaga se zadržava , to je moguće.
Kao i obični ružmarin , nema neke zahtjeve prema hranjivima, voli ocjedita tla i sunčani položaj.