Nakon dugog i vrlo vrućeg ljeta, kada su temperature u rasadniku dosizale i do 50 C , sada je jesen i temperature su ovih dana bile i nakratko ispod nule.
Sada u rasadniku spremamo i završavamo s reznicama, vršimo presadnju i dovršava se prodaja krizantema. Ali bez obzira što se aktivnost u rasadniku smanjuje i usporava, kako naš rasadnik tako i cijela priroda sprema se za zimu, godišnje doba kada sve miruje ili je li baš tako? Baš zato danas ću pisati o zimskom rastu biljaka i potrebi za zalijevanjem u zimskim danima.
Svatko od nas zna da se u toplim i sunčanim danima treba zalijevati kako lončanicu, npr. fikus u kući ili sadnicu lavande u rasadniku, kao i svo bilje koje je posađeno/ sijano u vrtu. (Drugom prilikom ću pisati o metodama zalijevanja.) Isto tako svatko od nas zna da u zimskom periodu biljke miruju i tada se o vrtu nekako najmanje razmišlja.
Istina je da tokom kratkih zimskih dana nema puno događanja koje su prostim okom vidljive, no ne treba zaboraviti da ispod površine zemlje, raste korijen , doduše sporo ali ipak i dalje po zimi raste. Zdrav i čvrst korijen je osnova za zdravu biljku i zato treba brinuti da čak i zimi ima dovoljne vlage u tlu. Uglavnom se u vrtu o tome ne brine jer kiše ili snijeg nadomještaju svu izgubljenu vlagu i stvaraju se akumulacije podzemnih voda za ljetni period. Ali svi smo mi svjedoci kako se klima mijenja i kako su sušni periodi sve češći i duži. Mi smo ovdje u Istri imali ove godine restrikciju vode, jer je akumulacija vode u jezeru Butoniga bila premala da izdrži pritisak potrošnje u ljetnim mjesecima. Vode uglavnom nije bilo zato što je zima 2011/2012-te godine bila izrazito sušna i kada se očekivalo da će biti puno padalina, one su izostale. Pored suše, ta je zima imala i period vrlo niskih temperatura koje su oštetile mnoge vrtove i nasade. Jedan od razloga što se te biljke na proljeće nisu oporavile je i što je zima bila suha, korijen je patio i nije imao snage da u proljeće potjera , kako se kaže iz zemlje ili da se ispod kore razviju novi pupovi.
Zato bi svaki vrtlar trebao obratiti pažnju da se povremeno po zimi ako kiše nije bilo duže vrijeme, povremeno, čak i samo jednom mjesečno, kad je sunčani zimski dan, vrt blago zalije, samo po zemlji, nikako ne nadzemni dio. Uz naš obalni dio može se zaljevati možda i češće, jednom u dva tjedna, naročito ako puše bura koja suši površinu zemlje. Mi u rasadniku tako uvijek tokom zimskih mjeseci blago zalijemo sadnice kako se korijen ne bi osušio. Laički gledano sadnica je suha ako dođe do odvajanja zemljine bale od samog lonca. Takvim povremenim zalijevanjem omogućiti će se nesmetan rast i razvoj korijenovog sustava, a također i bolje otapanje i apsorpcija hranjiva iz zimske gnojidbe, naročito fosfora, a biljke će punom snagom krenuti s rastom u proljeće. U kontinentalnom dijelu Hrvatske ne treba o tome toliko razmišljati ukoliko je površina vrta i travnjaka prekrivena snježnim pokrivačem. Ali ako snijega nema ovo pravilo iz rasadnika vrijedi i tamo.
Ovo pišem iz dugogodišnjeg iskustva jer sam se par puta neugodno iznenadio u proljeće kad su biljke trebale krenuti s rastom, počele su se sušiti i odumirati. Iako smo o tome na fakultetu učili, često kada se krene s praksom neke se stvari zaborave odnosno smetnu s uma.
Kako vani na otvorenom, tako i kod nas u rasadniku u zatvorenom prostoru, ako je hladno i kratko je dnevno svjetlo, biljke su u stanju mirovanja. To znači da se promijene na biljci ne očituju. Naizgled biljka izgleda dobro, ona je svoje prirodne boje i izgleda da je zdrava. No istina je sasvim drugačija, biljka je suha, nema nikakvih kolanja biljnih sokova i pupovi pate i suše se. U isto vrijeme dolazi do odumiranja korijenovih dlačica preko kojih i dolazi do apsorpcije vode. Tako kada nastupe više temperature i duži dani, pup počne crpiti hranu i vodu iz korijena, koji je previše suh i nesposoban je da bi obavio svoju zadaću i bez obzira što ste vi započeli s zalijevanjem biljaka, tu vodu korijen jednostavno više ne prima. Možete biljku doslovno potopiti u vodu, ali ako su korijenove dlačice mrtve biljci više nema spasa. Takva biljka se u proljeće počne sušiti i u konačnici skroz propadne.
Koga ova tema više zanima neka pogleda u stručnoj literaturi temu pod imenom unutrašnji pritisak vode u biljci tako zvani Turgor.
Znači zalijevanje vršiti ujutro kada je prošla opasnost od mraza i da do navečer ima dovoljno vremena da se sva suvišna voda ocijedi. Nikako zalijevati ako se slijedeći dan očekuje vrlo niska temperatura, a količina vode potrebna za zalijevanje je svega oko 20% od uobičajene količine vode koja se koristi tokom ljetnih mjeseci.
I na kraju, siguran sam da ovo ne treba naglašavati, ali zlu ne trebalo, nakon zalijevanja treba ocijediti svu vodu zaostalu u crijevu za zalijevanje ili iz cijevi automatskog sustava za natapanje, kako ne bi došlo do napuknuća istih.
Ukoliko ste sve ovo pročitali pretpostavljam da Vas je ova tema zainteresirala. Ukoliko imate neko pitanje u vezi ove ili neke druge teme slobodno me kontaktirajte na [email protected] ili posjetite naše stranice www.vrt-express.com.
Ja jesam po struci dip.ing agronomije odsjeka hortikulture, znači uzgoja cvijeća , grmlja, drveća i sl ali sam već dugo u praksi, pa Vam možda mogu ponuditi i odgovore na neka Vaša pitanja. Ono što ne znam probat ću odgovore pronaći kod mojih kolega. Samo nemojte odgovore očekivati odmah jer kako sam rekao, ja sam agronom, koji je svaki dan na terenu.
Hvala